Frustracija Inovacija: Kako sam koristeći AI i Multidimenzionalni Model smanjio rizik radikalnih ideja (Cjeloviti uvid u moju TEDx priču)

Alan Lučić
3. pro 2025.
9 min čitanja

Autor: Alan Lučić, MBA, Inovator i autor Master teze "Multidimensional framework of innovation diffusion strategy..." s Tehničkog sveučilišta u Münchenu (TUM)

Kada sam stajao na TEDx pozornici, nisam želio pričati o startup uspjesima ili o tehnološkim skokovima. Pričao sam o onome što mi je kao inovatoru zadavalo najviše muka – o osjećaju koji je u našoj industriji univerzalno prešućen: Frustraciji Inovacija.

Frustracija inovacija nije obična frustracija. To je ona jedinstvena, rezignirana napetost kada vi vidite savršeno, tehnički besprijekorno rješenje, ali sustav oko vas još uvijek radi po starim, inertnim pravilima. To je trenutak u kojem osjećaj ogromne mogućnosti i osjećaj nepobjedivog otpora postoje istovremeno.

Ideja da je taj put težak nije nova. Niccolò Machiavelli je još 1532. u "Princu" sažeo bit bitke koju vodimo:

"Nema ničega težeg, nesigurnijeg i opasnijeg od preuzimanja vodstva u uvođenju novog poretka stvari."

Machiavelli je opisao točno ono što inovatori osjećaju danas: kad uvodiš nešto novo, istovremeno se boriš protiv starog koje se ne želi mijenjati i novog koje još nije dovoljno jasno ni razumljivo.

Moja poruka, potkrijepljena istraživanjem na TUM-u, jest: ta frustracija nije znak za odustajanje. Ona je vaš najpouzdaniji signal. Ona znači da stojite na kritičnoj granici. Ali da biste tu granicu prešli, morate promijeniti svoju mapu. Morate prijeći s linearne, jednodimenzionalne analize na multidimenzionalnu navigaciju.

Alan Lučić Frustracija Inovacija TEDx Zagreb 2025 Foto: Marko Lopac

Pogreška I. i II.: Zašto Linearni Modeli Ne Funkcioniraju u 21. Stoljeću

Naša frustracija počinje s temeljnim pretpostavkama koje su u eri eksponencijalne tehnologije postale zastarjele.

A. Kriva Klasifikacija: Radikalno vs. Inkrementalno

Najprije, moramo prestati sve nazivati "disruptivnim". Svaka inovacija zahtijeva drugačiju strategiju, budžet i nivo tolerancije rizika:

Inkrementalna Inovacija (Bolje): Optimizacija. Niska razina frustracije, rješava poznate probleme. Koriste se klasični alati analize tržišta.
Disruptivna Inovacija (Zaobilazi): Mijenja pravila igre, ali ne nužno stvara novi temelj znanosti. Sukob sa etabliranim igračima je neizbježan.
Radikalna Inovacija (Stvara Novo): Nema povijesnih podataka. Nema referenci. Rizik je najveći, jer se borite protiv samih temeljnih principa tržišta. Ovdje se događa najveći broj frustracija. Ako radikalnu ideju tretirate kao inkrementalnu (tražeći joj tržišnu validaciju tamo gdje tržište još ne postoji), osuda na propast je neizbježna.

B. Ograničenje Rogersovog Modela: TKO nasuprot ŠTO SVE

Rogersova teorija difuzije dala nam je ključnu istinu: Inovacija ne uspijeva jer je dobra — uspijeva jer ju ljudi usvoje. Proces je ljudski: od Inovatora i Ranih Prihvatitelja do Rane Većine.

Rogers nam je savršeno objasnio TKO usvaja i KADA. Ali u kompleksnom, reguliranom i globaliziranom svijetu 21. stoljeća, to nije dovoljno.

Ključni uvid: Radikalnu inovaciju ne može srušiti samo inertna "Rana Većina". Može je srušiti i geopolitički zastoj u lancu opskrbe, novi propis Europske komisije ili interni sukob u timu zbog nedovoljne risk-tolerancije. Rogers objašnjava socijalni aspekt, ali ne i ekosustavni i sistemski.

Priča o Telefaxu: Savršena Inovacija Uništena Novim Ekosustavom

Da bih ilustrirao kako se dinamika usvajanja mijenja i kako nova dimenzija (Internet) uništava staru, prisjetimo se priče o telefax uređaju.

Telefax (Fax stroj) ima najdulju putanju usvajanja u modernoj povijesti inovacija. Iako je tehnička ideja postojala još od sredine 19. stoljeća, njegov kritični put usvajanja i širenja (difuzije) trajao je više od sto godina. Tek od 1970-ih do 1990-ih doživio je masovnu difuziju – ušao je u Ranu Većinu.

Tijekom tih desetljeća, telefax je bio paradigma Inkrementalne inovacije – bio je brži, jeftiniji i pouzdaniji od slanja pisama zrakoplovom. Uspjeh je bio potkrijepljen Multidimenzionalnom pobjedom: imao je podršku Supply Chaina (telefonske mreže), Organizacije (koristile su ga sve tvrtke), i Tržišta (ekonomska prednost).

A onda je, nakon stoljeća usvajanja, došao Internet – Radikalna inovacija.

Internet nije pokušao biti "bolji telefax". On je stvorio novu dimenziju – digitalnu komunikaciju (e-mail). Internet je srušio sve dimenzije faxa odjednom: poslao je dokument trenutačno (pobjeđujući Supply Chain), eliminirao je potrebu za papirom (pobjeđujući Logistiku), i bio je besplatan (pobjeđujući Tržište).

Fax nije propao jer nije bio dobar. Propao je jer ga je radikalna inovacija uništila stvarajući novi, superiorniji ekosustav.

Ovaj primjer jasno pokazuje da moramo sagledati sve dimenzije, jer opasnost može doći iz potpuno neočekivanog kuta.

Temeljni 5D Model: Multidimenzionalni Okvir

CORE TEORIJA: CAS i Indijsko Križanje (Temelj za 5D Model)

Kako izgleda svijet iz perspektive radikalnog inovatora?

To nije švicarski vlakovni sustav; to je indijsko prometno križanje.

Zamislite indijsko križanje: nema semafora, nema prometnih znakova. Desetine različitih agenata – bicikli, rikše, automobili, pješaci, krave – svi se sukobljavaju u borbi za prostor, potpuno nepredvidivo. Ali promet teče. To je kaos, ali je organizirani kaos.

Ovaj fenomen je temelj Teorije Kompleksnih Adaptivnih Sustava (CAS).

Kompleksni Adaptivni Sustavi (CAS) i Inovacija

CAS je sustav pun agenata (korisnici, regulatori, konkurenti, dobavljači) koji međusobno djeluju, uče iz okoline i nepredvidivo se prilagođavaju. Iz tog kaosa nastaju neočekivani obrasci – emergencija.

Klasični, linearni modeli (poput starog Supply Chain planiranja) u ovakvom CAS-u odmah propadaju. Inovacija je, po svojoj definiciji, proces emergencije unutar pet kompleksnih adaptivnih sustava (5D modela).

Naša frustracija je rezultat pokušaja primjene linearnog (1+1=2) rješenja na CAS okruženje (gdje 1+1 može biti 5 ili -3). Naših pet dimenzija (5D) nisu samo liste, već pet međusobno povezanih CAS-ova. Shvaćajući ovo, možete prestati kriviti ideju i početi mapirati kaos.

Kako bismo se zaštitili od sudbine telefaxa i preživjeli kao radikalni inovatori, moramo mapirati cijeli ekosustav. Moj 5D model uvodi pet kritičnih dimenzija. No, svaka od tih pet dimenzija ima desetke svojih poddimenzija. I svaka od njih je potencijalni ubojica inovacije i zahtijeva zasebnu strategiju.

A. Dimenzija Organizacije (Tehnologija, Kultura, Ljudi i Kapacitet)

Ova dimenzija je unutarnja borba. Inovacija umire ovdje kada:

Kultura Guši Rizičnost: U tvrtkama s niskom tolerancijom na rizik, inovatori su prisiljeni lažirati uspjeh ili odustati prerano. U mojem istraživanju na TUM-u, rezultati su potvrdili da Executive Level generalno podržava radikalnu promjenu, ali da je srednji menadžment najveći izvor otpora, jer je on izložen kratkoročnim metrikama i strahu od neuspjeha.
Disbalans Tima: Klasična pogreška je gomilanje tehničkih talenata bez adekvatnog menadžmenta. Timu su potrebni vizionari, ali i Implementatori (koji ideju provode) i Analitičari (koji provjeravaju validnost).

B. Dimenzija Tržišta (Navike, Cijena i Vizija)

Tržište provjerava potrebu i spremnost na naviku.

Opasnost vizije: Tržišno istraživanje funkcionira na poznatim navikama. Zato su fokus grupe beskorisne za radikalne ideje. Ne možete pitati kupca što želi, morate mu pokazati ono što ne zna da želi.
Ekonomska Neodrživost: Mnoge sjajne ideje (npr. napredni solarni paneli u početku) propale su jer je ulazna cijena bila previsoka za pragmatičnu Ranu Većinu. Tržište vas pritiska cijenom i zahtijeva kompromis u kvaliteti, stvarajući novu frustraciju.

C. Dimenzija Konkurencije (Vrijeme Reakcije i Obranljivost)

Konkurencija danas ne čeka. Vrijeme od prototipa do kopiranja je drastično skraćeno.

Dva Puta: Borba može biti na razini Proizvoda (vaša inovacija je zbilja bolja) ili na razini Platforme i Distribucije (konkurent vas kopira i koristi bolju distribuciju, kao Microsoft Teams protiv Slacka).
Implikacija: Uspjeh radikalne inovacije ovisi o tome koliko brzo možete izgraditi obranjive prednosti – mrežne efekte, patente ili brand.

D. Dimenzija Supply Chaina (Logistička Stvarnost)

Ova dimenzija određuje može li se inovacija iz prototipa pretvoriti u proizvod koji se masovno i pouzdano isporučuje.

Globalna Kompleksnost: Ovisnost o globalnim lancima opskrbe je kritična. Zastoj jedne kritične komponente (npr. mikročipa ili rijetkih metala) može blokirati cijelu industriju, bez obzira na potražnju (kao što smo vidjeli 2021.).
Nalazi iz Teze: Menadžeri su u mojem istraživanju izražavali visoku profitabilnost radikalne ideje (pozitivan pogled na Tržište), ali su istovremeno izražavali veliki strah od rizika progresivne inovacije na Supply Chain – strah da bi novi sustav mogao narušiti savršenu efikasnost postojećeg lanca.

E. Dimenzija Društvenog Okruženja (Regulativa, Kultura, Geografija, Etika i Strah)

Ovo je tihi ubojica i često najignoriraniji faktor za disruptivne ideje.

Percepcija Rizika: Nije bitna objektivna opasnost, već percepcija opasnosti. Strah od privatnosti, etičke dileme oko AI-a, ili jednostavno nepovjerenje u novu tehnologiju mogu biti dovoljni da regulativa blokira inovaciju.
Regulatorna Inertnost: Zakoni prate, ali ne predvode inovaciju. Kada radite radikalno, morate postati regulatorni Arhitekt i aktivno raditi na edukaciji i promjeni zakonskog okvira.

Anatomija Kaosa: Bipolarni poremećaj inovacije i Konflikt Dimenzija

Najveća frustracija inovatora nastaje u konfliktu dimenzija – kada dobijete suprotne, kontradiktorne signale. Moje istraživanje na TUM-u nazvalo je ovaj fenomen Bipolarni poremećaj inovacije.

A. Detaljna Analiza: Bipolarni poremećaj inovacije; 5G Tehnologija

Bipolarni poremećaj inovacije je stanje u kojem ista populacija daje drastično različite signale u različitim dimenzijama. Analizirali smo stavove korisnika prema 5G:

Signal 1 (Tehnološka Dimenzija - Tržište): Korisnici su izražavali snažne pozitivne stavove – žele brzinu, stabilnost, veću protočnost.
Signal 2 (Društvena Dimenzija - Strah): Isti ti ispitanici izražavali su snažan strah, nepovjerenje u tehnologiju i zahtjev za rigoroznu državnu regulaciju.

Implikacija za Inovatora: Ako se fokusirate samo na tehniku (Signal 1), mislite da je usvajanje zagarantirano. Ali niste svjesni da vas Društvena dimenzija blokira kroz politički i regulatorni pritisak. Gubite bitku u kojoj ste tehnički savršeni. Konflikt je u vama, u vašem korisniku i u cijelom sustavu.

B. Slučaj AR/VR Putovanja: Trostruka Zasjeda

Radikalna inovacija je poput osobe koja napreduje, a ne vidi da su joj tri dimenzije pripremile zasjedu:

Tržište: Inicijalna cijena Headseta (Preskupo za Ranu Većinu)
Konkurencija/Supply Chain: Teško skaliranje i kasna isporuka.
Društveno Okruženje: Regulacija zabranjuje snimanje stvarnih lokacija u realnom vremenu.

Inovacija propada, ne zato što je loša, nego zato što je ignorirala tri dimenzije istovremeno.

AI kao Transdisciplinarni Navigator za Inovaciju

Kako bismo riješili složene probleme koje stvara Multidimenzionalni Konflikt, potrebna nam je Transdisciplinarna Inteligencija.

Zamislite idealnu, utopijsku dvoranu: u njoj sjede svi najbolji stručnjaci iz svih pet dimenzija istovremeno. Imate vrhunske znanstvenike, inženjere, ekonomiste, pravnike, društvene djelatnike, kulturološke vođe i filozofe. Svi su zajedno, 24/7, spremni da pred njima ispitate svoje radikalne hipoteze.

Ako bismo imali taj skup na raspolaganju, mogli bismo gotovo savršeno optimizirati inovacijski ciklus: oni bi trenutačno simulirali regulatorne prepreke (Pravnici), tržišnu inerciju (Ekonomisti) i etičke dileme (Filozofi) – prije nego što uložite i jedan euro u prototip.

Problem: Taj je skup, naravno, utopijski i nemoguće ga je imati na raspolaganju.

I tu na scenu stupa AI. AI je prvi alat koji konsolidira i sažima znanje iz svih tih disperzivnih domena. On pretvara utopiju Transdisciplinarnog Skupa u operativnu realnost, služeći kao proširena, multidimenzionalna inteligencija za inovatora.

U eri Industrije 4.0 i prelaska u 5.0, jedini način da se nosimo s ovom multidimenzionalnom kompleksnošću je korištenje alata koji mogu pratiti svih pet dimenzija i njihove interakcije. To je upravo AI.

AI u ovom kontekstu nije zamjena za inovatora, već je Katalizator Složenog Razumijevanja. Njegova ključna uloga je:

Integracija Nepovezanog: AI omogućuje transdisciplinarnu analizu. On povezuje sociološke podatke (stavove javnosti iz Društvene dimenzije) s logističkim (Supply Chain rizik) i financijskim podacima (Tržište) u jedan složeni model.
Predviđanje Konflikta: AI modeli mogu simulirati Bipolarni poremećaj inovacije, predviđajući kako će određeni regulatorni propis (Društvo) utjecati na profitabilnost (Tržište) i dinamiku usvajanja.
Unapređenje Efikasnosti: Navigacija kroz 5D model pomoću AI-a drastično smanjuje rizik i otpad resursa koji je tradicionalno vezan uz razvoj disruptivnih i radikalnih inovacija. Pomaže nam da prepoznamo tko će nas napasti i odakle će doći regulatorni problem, prije nego uopće napišemo liniju koda.

Ograničenje AI-a: Čovjek Stvara Viziju

Iako AI služi kao moćni transdisciplinarni navigator, moramo jasno definirati njegova fundamentalna ograničenja. Frustracija se rađa kada od AI-a tražimo da radi ono za što nije dizajniran: da stvara istinski radikalnu viziju.

AI Ekstrapolira – Čovjek Stvara Emergenciju

AI radi na principu ekstrapolacije – on analizira ogromne setove povijesnih podataka (npr. stavove korisnika, tržišne trendove, logističke zastoje) i pronalazi obrasce, a zatim ih projicira u budućnost.

Izvrsnost u Inkrementalnom: Upravo zato je AI savršen alat za inkrementalne i disruptivne inovacije. Može predvidjeti usko grlo u Supply Chainu, optimizirati timske uloge ili procijeniti hoće li "Rana Većina" prihvatiti bolju bateriju. On pronalazi optimalno rješenje unutar postojećeg okvira.
Fundamentalno Ograničenje: Radikalna inovacija je, po definiciji, emergencija – pojava nečega potpuno novog, što se ne može objasniti na temelju prethodnih stanja. Nema povijesnih podataka. Ne postoji tržišna povijest. Ne postoji referentni okvir za to rješenje.

AI ne može modelirati ono što ne postoji. Ne može pronaći putanju usvajanja za tehnologiju koju nitko prije nije vidio.

AI Ne Nosi Odgovornost ni Viziju

Radikalna inovacija zahtijeva:

Viziju: Sposobnost da se vidi put koji nitko prije nije vidio (npr. Jobs koji je uklonio tipke na telefonu).
Odgovornost: Preuzimanje punog, nepoznatog rizika.

AI ne može kreirati tu viziju. Ne može reći: "Unatoč regulatornom strahu i nultim povijesnim podacima, idemo ovim putem." Ne može preuzeti odgovornost za neuspjeh.

To je kritični trenutak u kojem se uloga AI-a kao alata mora predati ulozi čovjeka kao Arhitekta.

To ostaje na vama. To ostaje na ljudima.

Metafora Skijaša: Navigacija Prije Spuštanja

Ako AI nije pilot, nego alat, kako onda mi, ljudi, trebamo koristiti 5D model?

Zamislite skijaše koji se pripremaju za olimpijsku spust stazu. Ta je staza nepredvidiva, puna leda i iznenađenja. Ali skijaši ne idu odmah na snijeg. Oni stoje na vrhu, zatvaraju oči i rukama simuliraju prolazak kroz svaku kapiju, kroz svaki zavoj. Stotine puta.

Oni mentalno prolaze kroz nepoznato, anticipirajući rizik. Ne simuliraju samo brzinu, već kako će tijelo reagirati na nepoznato.

Na isti način, inovatori moraju navigirati kroz pet dimenzija u mislima, koristeći AI kao svoje prošireno osjetilo, PRIJE nego što krenu u punu realizaciju radikalne ideje.

Organizacija: Gdje nam je najslabija karika u timu? (Simuliramo stres na tim)
Društvo: Koji zakon će nas srušiti za tri godine? (Simuliramo regulatornu reakciju)
Tržište: Hoće li Early Adopteri platiti 10x veću cijenu? (Simuliramo tržišnu inerciju)

Ako to učinimo, smanjujemo frustraciju i povećavamo šanse za uspjeh.

Finalna Poruka: Evaluacija Inovatora

Zato je najvažniji element svake radikalne inovacije uvijek isti: čovjek koji ju vodi.

Ako AI ne vidi budućnost, a mi smo suočeni s nepoznatim rizikom, jedino relevantno pitanje koje se postavlja je: „Kada se dogodi problem koji nitko prije nije riješio — jeste li vi osoba koja ga može riješiti?“

Investitor, evaluator i tržište ne procjenjuju samo tehnologiju koja ne postoji. Oni procjenjuju vas.

Zato je moja finalna poruka i zaključak mog TEDx govora ova:

Radikalne inovacije ne evaluiraju inovaciju — one evaluiraju INOVATORA.

Koristite AI kao pojačanje za navigaciju kroz pet dimenzija. Budite Arhitekt koji vidi svih pet. Prihvatite frustraciju — jer ona znači da stojite točno tamo gdje nastaju najvrjednija i najrjeđa rješenja.

Pitanje za vas: Koristeći metaforu skijaša, koju od Pet Dimenzija (Organizacija, Tržište, Društvo, Konkurencija, Supply Chain) morate najviše simulirati i vježbati prije nego se "spustite niz stazu" sa svojim sljedećim projektom? Podijelite svoju priču u komentarima!